U petak, 6. lipnja 2014. godine, na jubilarnoj, dvadesetoj kulturno-turističkoj manifestaciji "Baranjski bećarac" u Dražu predstavljena je knjiga "Šokačka rič". Riječ je o drugoj knjizi takve vrste koja je proistekla iz navedene manifestacije. Knjigu je financirao LAG Baranja, koji u svojoj lokalnoj razvojnoj strategiji, između ostaloga, za cilj ima i očuvanje kulturne baštine i tradicijskih običaja, a knjiga "Šokačka rič" upravo ide putem očuvanja nematerijalne kulturne baštine podunavskih Šokaca.Uz njih, u knjizi se nalazi i daljočki (Daljok = Duboševica) pokladni vrabac iz 2014. godine autora Matije Damjanova. Osim poezije, u knjizi se nalazi i šest proznih autorskih tekstova, od kojih se posebno ističe tekst Jelke Orikin Golubov "Od kudelje do tkanog platna", kojim autorica opisuje proces nastanka tkanog platna kroz godinu dana, počevši s opisom sadnje kudelje u proljeće i završava s novim proljećem. Autorica Jela Bartolov daje lirski opis svoje ulice i svakodnevice u njoj i selu u tekstu "Romonja, svinje i moje odrastanje". Eva Balatinac je na osnovi kazivanju starijih mještana opisala neke tradicijske običaje šokačkih sela uz Dunav, a naglaska je dala samom dijalektu podunavskih Šokaca.
Vrijednost knjige
Posebna vrijednost ove knjige jesu izvorni narodni prozni usmeni tekstovi u poglavlju "Pripovićke". Kako i sama urednica u uvodu kaže, nije riječ o pripovijetkama, već više o anegdotama, no to nikako ne umanjuje njihovu vrijednost. Naime, naša Baranja je u znanstvenim istraživanjima usmene književnosti, a i u terenskim zapisima, svakako na rubu hrvatske filologije te je jedan od većih problema današnjim istraživačima upravo nedostatak korpusa. Do sada je zabilježeno svega tridesetak proznih tekstova iz južne, hrvatske Baranje, tako da je ovih šest tekstova u "Šokačkoj riči" uistinu značajno u književno-teorijskom smislu i daljnjim filološkim istraživanjima baranjske usmene književnosti.
Kako je "Šokačka rič" druga knjiga takve naravi u sklopu "Baranjskoga bećarca", nadamo se da će se edicija i dalje nastaviti te da će se iz godine u godinu broj stranica uvećavati, a time i baštiniti dio usmenoga nasljeđa baranjskoga kraja. Starih Šokaca koji znadu divaniti kako je nekad bilo sve je manje, a na nama je da zabilježimo njihova kazivanja i time bogatimo našu nematerijalnu kulturnu baštinu.
Željko Predojević
