SiB.hr objavljen je prilog s naslovom "Plaža u Dražu kao mali Maldivi usred Baranje", koji počinje ovim dvjema rečenicama: "Baranjsko mjesto Draž na području svoje općine krije jedan uistinu pravi biser – plažu Draž. Ukoliko niste ljubitelj velikih gužvi na nekim od bazena u Baranji ili na osječkoj Kopiki, onda su upravo ovakve lokacije pravi izbor za vas."
U subotu, 17. VIII. 2024. godine, na portaluNakon podrobnijeg opisa plaže u Dražu i jedne uistinu lijepe fotografije, prilog završava videom od 4,41 minute o toj plaži te preporukom i malom kritikom: "Svakako preporučujemo odlazak na ovu plažu za koju neki kažu kako su to baranjski Maldivi s velikim potencijalom za razvoj. Nažalost, promocija ovog bisera na društvenim mrežama je vrlo loša pa gotovo ne postoje zapisi o trenutnom stanju plaže."
Sokolski dom (poznat i pod imenom "Partizan") u centru Belog Manastira godinama stoji napušten i u jadnom stanju. Povremeno se o njemu pojavi članak u "Glasu Slavonije" (30. I. 2029. / 18. I. 2023), a poslije toga sve ostaje po starom.
- Sokolski dom sagrađen je davne 1933. godine i predstavlja gotovo jedini objekt u gradu koji ga veže uz neka starija vremena. Bivša je to 'utvrda' gimnastičara, karataša, ponekad košarkaša i nogometaša. No, od povratka u Baranju zgrada zjapi prazna. Pročelje i krovište obnovljeni su državnim novcem prije više od desetljeća. Godinu dana nakon obnove, Grad je raspisao natječaj za njezinu prodaju, ali se na njega nije javio nitko. U njega nisu htjeli ulagati iz dva razloga. Prvi je tadašnja izgradnja nove nastavno-sportske dvorane, a drugi nedostatak novca.
"Sredinom listopada 2019. u Beli Manastir se, nakon trogodišnje restauracije u Slavonskom Brodu, vratio Ćiro, legendarni vlakić – kompozicija sastavljena od parne lokomotive iz 1952. i tri pripadajuća vagona. (...) U obnovu su, koja je stajala gotovo milijun kuna, uz državu investirali i gradski porezni obveznici. Gradski su ga oci odlučili smjestiti u užem gradskom središtu. (...) Mirela Ravas, dipl. etnologinja i antropologinja iz MKRH – Konzervatorskog odjela u Osijeku, rekla je tada, a što je potvrdio i Dinko Cindrić, voditelj restauracije kompozicije, kako bi kompozicija trebala biti ispod nadstrešnice, jer su za vlak sunčane zrake i ostali atmosferski utjecaji 'smrt'. Naputke struke poslušali su u Gradu Belom Manastiru, pa su još tada odlučili urediti Ćirin okoliš i izgraditi nadstrešnicu, izradivši za to i projekt.
Kako izvještava "Glas Slavonije", a i drugi mediji, karanačku etnografsku zbirku "Ulica zaboravljenog vremena", u vlasništvu Vladimira Škrobe, Ministarstvo kulture RH proglasilo je kulturnim dobrom. U Rješenju Uprave za zaštitu kulturne baštine stoji da se zbirka sastoji od 847 predmeta, a kao kulturno dobro upisana je u Registar kulturnih dobara RH – u Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z - 7731. U obrazloženju je istaknuto da je ta etnografska zbirka izložena u dvorištu restorana "Baranjska kuća" u Karancu i da se počela formirati 2004. godine.
"U dvorištu su postavljeni ambari, drvene tradicijske gospodarske zgrade, a zgrada mlina i simbolične kuće sagrađene su od drveta i čerpića, omazane blatnom žbukom i obojene vapnom. Predmeti koji datiraju s kraja 19. i početka 20. stoljeća, alati s pripadajućim proizvodima obrta, izloženi su tematski.
Baranjci dugo nisu imali svoje marijansko proštenište. Zapravo, imaju ga, ali je bilo zaboravljeno u nemirima vremena i prostora. Posljednjih je godina Svetište Gospe Lurdske u Popovcu ponovno postalo okupljalište Marijinih štovatelja.
"Svake je godine sve veći broj hodočasnika u Svetištu Marije Lurdske u popovačkom dijelu Banske kose, dolaze iz svih dijelova Baranje pa i šire", kaže mjesni župnik i upravitelj Svetišta, velečasni Krunoslav Karas. Svetište je smješteno oko tri kilometra od mjesta Popovac i može se doći automobilom makadamskom cestom koju je uredila općina Popovac. Svetište je izgrađeno prije gotovo devedeset godina, odnosno 150 godina od ukazanja Gospe u Lurdu, kada se ukazala djevojci Bernardici. Spominje se da je nastalo u tijeku Prvog svjetskog rata 1916. godine kada je tadašnji župnik župe čiji su stanovnici većinski bili Nijemci, pozvao vjernike na darivanje da bi se kupio kip Lurdske Gospe.
Web-stranica Belja:
"Priča o beljskim vinima počinje na 650 hektara vlastitih vinograda na Banovom brdu, kroz čije najljepše pejzaže vijuga gotovo 8 km duga vinska cesta. Na posebnoj vinogradarskoj poziciji na lokaciji Karanačko brdo smješten je Vidikovac. Okružen milijunima čokota vinove loze Vidikovac je pravo mjesto za predah i uživanje u pogledu na nepregledne hektare vinograda, pejzaže hrvatskoga Podunavlja i grad Osijek." (izvor: belje.hr)