(Fotoalbum se može vidjeti Oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla jamstvo su potrošaču, no još uvijek je potrebna edukacija cjelokupne javnosti. Istaknuo je kako se na razini Europske Unije nalazi ukupno 1360 (na dan 30. 8. 2016. godine) registriranih i zaštićenih poljoprivrednih proizvoda koji imaju oznaku zemljopisnog podrijetla ili oznaku izvornosti, od kojih je 12 hrvatskih proizvoda, a 10 ih je u postupku dobivanja oznake. Prisutnima se obratila i predstavnica Agronomskom i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Zahvalila se na pozivu i prekograničnoj suradnji i istaknula kako u Bosni i Hercegovini nemaju potrebnu razinu znanja i iskustva. Do sada su zaštitili hercegovački med.
Potencijali i zaštita autohtonih proizvoda
U radnom dijelu Skupa dipl. ing. Karmen Sinković (Ministarstvo poljoprivrede) održala je prezentaciju "Potencijali i zaštita autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj". Godine 1992. Europska Unija stvorila je sustave za zaštitu, a 1996. godine pokrenuta je priča o zaštiti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iste godine 12 zemalja je zaštitilo proizvode, od kojih je 214 proizvoda imalo oznaku izvornosti, a 114 proizvoda oznaku zaštićenog podrijetla. Italija, Španjolska i Francuska zaštitile su najviše proizvoda u Europskoj Uniji. Gospođa Sinković istaknula je kako i kod nas postoji potencijal u zaštiti proizvoda – raznolikost i specifičnost zemljopisnog položaja, raznoliki prirodni i klimatski uvjeti, bogatstvo kulture i tradicije, kvaliteta proizvoda, veliki broj autohtonih proizvoda dio su hrvatske gastronomske ponude.
Hrvatski aduti na zajedničkom tržištu hrane za autohtone proizvode nedovoljno su prepoznati, proizvode se u malim količinama, važni su za održivi ruralni razvoj te za očuvanje tradicije i identiteta pojedinog kraja. 91,6 % Republike Hrvatske ruralno je područje, a 8,4 % urbano. Poljoprivredni i prehrambeni autohtoni proizvod je "proizvod s pričom", koji ima znanstveno dokazanu posebnost. Prema riječima gospođe Sinković, značaj zaštite naziva ima pravni, kulturni, ekološki, socijalni i gospodarski aspekt (veća cjenovna kategorija, povećanje dohotka proizvođača, razvoj turizma, doprinos održivom razvoju ruralnih područja, veća mogućnost izvoza, osnivanje interesnih skupina). U prosjeku se 82 % proizvoda proda na tržištu zemlje podrijetla, 13 % na tržištu Europske unije i 5 % na tržištima trećih zemalja. Promidžbene aktivnosti Ministarstva poljoprivrede su aktivna suradnja (obiteljska poljoprivredna gospodarstva, udruge proizvođača, znanstvene institucije, zavodi, gospodarski subjekti, LAG-ovi), edukacija proizvođača o postupku zaštite oznake poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, informiranje proizvođača i potrošača te potpore. Dana 14. travnja zaštićen je prvi hrvatski autohtoni proizvod pa se na taj datum svake godine u Republici Hrvatskoj obilježava Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda.
Uloga proizvođača u zaštiti proizvoda
Edita Volar Pantić, univ. spec. tehn. aliment. (Ministarstvo poljoprivrede), održala je prezentaciju na temu "Zaštita poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda – uloga proizvođača" u kojoj je sudionike upoznala s politikom kvalitete Europske Unije, sustavom kvalitete u Republici Hrvatskoj, zakonodavnim okvirom, vrstom sustava kvalitete (tj. s oznakama), fazama registracije, službenom kontrolom, kvalitetom… Objasnila je razliku između oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla. Oznaka izvornosti podrazumijeva kako se sve faze proizvodnog procesa odvijaju u definiranom zemljopisnom području, a oznaka zemljopisnog podrijetla zahtijeva da se samo ključne faze, npr. u baranjskom kulenu (priprema, dimljenje i zrenje), odvijaju u definiranom zemljopisnom području.
Oznaka zajamčeno tradicionalni specijalitet prihvatljiva je za registraciju kada opisuje specifičan proizvod koji:
- a) je rezultat tradicionalnog načina proizvodnje, prerade ili postupka, ili
- b) se proizvodi od sirovina ili sastojaka koji se tradicionalno koriste.
Postupak registracije / zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sastoji se od tri faze:
- 1. predregistracijska faza: skupine, jedinice lokalne samouprave, fakulteti, instituti, agencije,
- 2. registracija na nacionalnoj razini – Ministarstvo poljoprivrede,
- 3. registracija na EU-razini – Europska komisija.
Gospođa Edita Volar Pantić istaknula je kako je uloga proizvođača pokretanje postupka registracije. Zahtjev za registraciju može podnijeti samo skupina proizvođača. Skupina je svako udruženje sastavljeno uglavnom od proizvođača ili prerađivača istog proizvoda, bez obzira na njegov pravni oblik.
Iskustva proizvođača
Željka Gudelj-Velaga, dipl. ing. agr. (viši specijalist – savjetnik, Ministarstvo poljoprivrede), imala je prezentaciju o "Mjerama potpore i aktivnostima Ministarstva poljoprivrede".
Drugi dio Stručnog skupa vodila je dipl. ing. Karmen Sinković. Petar Rodić iz udruge "Poljički soparnik" (Omiš) podijelio je svoje iskustvo u procesu zaštite proizvoda, koje je trajalo 10 godina. Trenutno postoji 12 registriranih proizvođača. Zahvaljujući tom autohtonom proizvodu zaposlilo se ruralno stanovništvo, od kojih su neke mlade žene.
Miodrag Komlenić iz Udruge proizvođača kulena - Baranjski kulen (Beli Manastir) iznio je iskustvo te udruge, koja je osnovana 2007. godine. Ciljevi udruge su:
- 1. očuvanje tradicije i običaja u proizvodnji kulena,
- 2. zaštita zemljopisnog podrijetla baranjskog kulena,
- 3. potpora ruralnom razvitku Baranje.
Aktivisti te udruga imali su potporu Ministarstva prilikom izrade osnovnih sastavnica specifikacije kroz različite oblike edukacija u suradnji sa stranim konzultantima. Također su imali dug put do potvrde adekvatnih povijesnih dokaza o uporabi imena "Baranjski kulen" i skupljali su dokumentaciju po povijesnim arhivima i bibliotekama Mohača, Pečuha, Novog Sada, Sremskih Karlovaca... Cijeli proces zaštite trajao je osam godina.
Darko Juzbašić, predstavnik "Udruge Slavonski domaći kulen – kulin" (Bošnjaci) održao je prezentaciju o "Slavonskom kulinu". Objasnio je kako je Udruga trenutno u procesu dobivanja zaštite zemljopisnog podrijetla, a tri proizvođača žele biti u tom sustavu.
Prof. dr. sc. Dragan Kovačević (Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek) prisutne je upoznao s temom "Slavonska kobasica".
Drugi stručni skup završen je spajanjem plave i zelene Hrvatske, degustacijom "Poljičkog soparnika" i "Baranjskog kulena".
Značaj za LAG Baranja
Skup je važan za LAG Baranja budući da je u Lokalnoj razvojnoj strategiji LAG-a Baranja za razdoblje 2014. – 2020. jedan od glavnih ciljeva razvoj autohtonih proizvoda, stvaranje dodatne vrijednosti autohtonom proizvodu i njegova promocija.
