4. Postupak zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda – predavač mr. sc. Brankica Ćosić;

5. Izrada specifikacije proizvoda i jedinstvenog dokumenta proizvoda – predavač Patricija Hegedušić;

6. Hrvatski potencijali u zaštiti autohtonih proizvoda i iskustva zemalja EU – predavač Karmen Sinković;

7. Neobvezni izrazi kvalitete i potpore Programa ruralnog razvoja – predavač Karmen Sinković.

LAG Baranja među najuspješnijima
U uvodnom predavanju Ivan Ciprijan predstavio je sudionicima radionice dosadašnje aktivnosti LAG-ova na području RH. Analizom je obuhvaćeno razdoblje od srpnja 2013. godine, kada su potpisani ugovori s certificiranim LAG-ovima, do 31. XII. 2014. godine. Prema prezentiranim materijalima, od 42 certificirana LAG-a po provedenim aktivnostima i utrošenim sredstava iz IPARD-programa do 31. XII. 2014. godine najuspješniji u Hrvatskoj su LAG Laura (Biograd na Moru), LAG Vallis Colapis (Ozalj) i LAG Baranja (Beli Manastir). Prosječan broj članova u LAG-u je 74. LAG-ovi su zaposlili 83 osobe, od čega 73 zaposlenika na puno radno vrijeme. U razdoblju od 1. VII. 2013. do 31. XII. 2014. godine LAG-ovi su organizirali 533 treninga / radionice, na kojima je sudjelovalo 32.298 osoba. Na temelju svih pokazatelja, provedba Mjere 202. unutar IPARD-programa pokazala se izuzetno uspješnom.

Natječaj za Mjeru 4.
Predstavljajući novosti u pripremi provedbe Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020. godina, predavač Ivan Ciprijan sudionicima radionice ukratko je predstavio dosadašnje aktivnosti Ministarstva poljoprivrede i naglasio da je 30. siječnja 2015. godine otvoren natječaj za Mjeru 4. – Ulaganje u fizičku imovinu, kojom se korisnicima na raspolaganje stavlja potpora u iznosu od 640 milijuna kuna. Ukratko je predstavljena Podmjera 4.1. – Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, sa svoje tri operacije, i Podmjera 4.2. – Potpora za ulaganja u preradu, marketing i / ili razvoj poljoprivrednih proizvoda, s dvije operacije. Natječaj za navedene podmjere otvoren je do 10. IV. 2015. godine, a uvjeti natječaja i potrebna dokumentacija mogu se pronaći na internetskim stranicama Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR).

Mjera 19.
Predavač Ivan Ciprijan sudionicima radionice predstavio je i Mjeru 19. – LEADER, sa svoje četiri operacije, za čiju je provedbu u razdoblju od 2014. do 2020. godine za područje RH planiran iznos od 67,5 milijuna €, što čini oko 3 posto predviđenih sredstava iz Programa ruralnog razvoja RH.

Nove lokalne razvojne strategije
U sklopu predavanja predstavljen je postupak izrade novih lokalnih razvojnih strategija za područje LAG-ova za razdoblje 2014.-2020. godina. U provedbi novih lokalnih razvojnih strategija LAG-ovi će iz Programa ruralnog razvoja moći koristiti sljedeće mjere:

1. Mjera 3. – Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu;

2. Mjera 4. – Ulaganje u fizičku imovinu;

3. Mjera 6. – Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja;

4. Mjera 7. – Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima;

5. Mjera 8. – Ulaganje u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma;

6. Mjera 9. – Uspostavljanje skupina i organizacija proizvođača;

7. Mjera 16. – Suradnja.

APPRRR planira u veljači ili ožujku 2015. godine otvoriti natječaj za Mjeru 7. – Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima, Podmjeru 7.1. – Sastavljanje i ažuriranje planova za razvoj općina i sela u ruralnim područjima i njihovih temeljnih usluga te planova zaštite upravljanja koji se odnose na lokalitet Natura 2000 i druga područja visoke prirodne vrijednosti, dok se u drugom tromjesečju 2015. godine planira otvoriti natječaj za Mjeru 19. – LEADER (CLLD), za Podmjeru 19.1. – Pripremna pomoć. Budući da u provedbi lokalne razvojne strategije LAG-ovi mogu koristiti Mjeru 3. – Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu, Ministarstvo poljoprivrede je organiziralo ovu radionicu kako bi predstavnicima LAG-ova pružilo prvu informaciju o navedenoj Mjeri 3. iz Programa ruralnog razvoja.

Sustavi kvalitete
Predavačica Edita Volar Pantić u svom je predavanju istaknula kako Europska unija od 1960. godine počinje pridavati posebnu pozornost kvaliteti poljoprivrednih proizvoda. U tu svrhu Europska komisija (EK) donijela je više uredbi vezanih uz sustave kontrole kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, od kojih je najznačajnija Uredba EK 1151/2012 od 21. XI. 2012. godine kojom su uvedena tri sustava kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda:

1. Zaštićena oznaka izvornosti – PDO;

2. Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla – PGI;

3. Oznaka zajamčeno tradicionalnog specijaliteta – TSG.

Uredbom EK 1151/2012 ustrojen je i neobvezni sustav kvalitete za označavanje:

1. Planinskog proizvoda i proizvoda otočke poljoprivrede;

2. Lokalnog poljoprivrednog proizvoda i izravne prodaje.

Sustavima kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH rukovodi Uprava kvalitete hrane i fitosanitarnih politika Ministarstva poljoprivrede, gdje se obavlja nacionalna registracija za proizvode s oznakom izvornosti (OI), oznakom zemljopisnog podrijetla (OZP) i oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta (OZTS), a sve sukladno Zakonu o zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 80/2013).

Certificirani proizvodi
Proizvod koji stekne certifikat zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili oznaka zajamčeno tradicionalnog specijaliteta nosi u sebi dodanu vrijednost koja u uključuje vrijednosti kulture, tradicije i običaja. Svi proizvođači koji žele proizvoditi i prodavati proizvod pod zaštićenim imenom obvezni su stavljati oznaku zaštićenog proizvoda i podliježu obvezi strogog nadzora nad procesom i kvalitetom proizvoda. Postupak certificiranja zaštićenog proizvoda dugotrajan je i skup te podliježe vrlo strogim kontrolama kako u razdoblju pripreme postupka, tako i nakon dobivanja certifikata.

Neobvezujući sustavi kvalitete nisu obvezni za sve proizvođače, nego samo za one koji se žele uključiti u sustav kako bi za svoj proizvod dobili odgovarajuću oznaku, koja im omogućava da označe svoj lokalni proizvod (robu), ali se istodobno podvrgavaju propisanom nadzoru proizvodnje. Pri tome posebnu ulogu ima označavanje lokalnog proizvoda, kojim se označava standard kvalitete i predstavlja potvrdu da je proizvod s točno određenog područja.

Prednosti za proizvođače koji dobiju oznaku zaštićenog proizvoda su:

(1) isticanje posebnosti kvalitete proizvoda u smislu njegovih karakteristika, metoda dobivanja, podrijetla;

(2) povećanje prepoznatljivosti proizvoda;

(3) sprečavanje neovlaštenog korištenja registriranog naziva i narušavanje ugleda proizvoda;

(4) povećanje konkurentnosti proizvoda i prodaje;

(5) postizanje veće cijene, što donosi veći profit proizvođačima;

(6) garantiranje potrošačima da se radi o proizvodu dokazane posebne kvalitete te da se proizvod nalazi pod dodatnom kontrolom;

(7) povećanje prepoznatljivosti zemljopisnog područja u kojem se proizvod proizvodi;

(8) razvoj turizma i doprinos ruralnom razvoju udaljenih nerazvijenih područja;

(9) njegovanje i razvijanje regionalne tradicije i lokalnog / regionalnog identiteta;

(10) zaštita prirodnih uvjeta u regiji;

(11) očuvanje autohtonih pasmina i sorti;

(12) doprinos samoodrživom gospodarenju;

(13) sprečavanje odljeva stanovništva iz regije.

Zaštita naziva
O postupku zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te o sadržaju zahtjeva za zaštitu proizvoda i potrebnim dokazima koji potvrđuju izrečene navode govorila je mr. sc. Brankica Ćosić. O tome kako se izrađuje Specifikacija proizvoda, o dokumentima kojima se dokazuje posebnost našeg proizvoda u odnosu na slične proizvode koji već postoje na tržištu i o potrebi zaštite proizvoda na nacionalnoj razini govorila je Patricija Hegedušić. Za zaštitu proizvoda na razini EU ispunjava se Jedinstveni dokument proizvoda, koji predstavlja skraćenu verziju Specifikacije proizvoda. Zahtjev za zaštitu proizvoda na razini EU podnosi i provodi isključivo Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s podnositeljem zahtjeva na nacionalnoj razini.

Autohtoni proizvodi
Predavačica Karmen Sinković u nadahnutom je predavanju govorila o hrvatskim potencijalima u zaštiti autohtonih proizvoda i iskustvima zemalja EU. Naglasila je kako RH ima veliki potencijal za zaštitu svojih proizvoda. RH je u razdoblju od 1. VI. 2013. do 31. XII. 2014. godine zatražila zaštitu 13 proizvoda, od čega zaštitom izvornosti pet proizvoda (istarski pršut, varaždinsko zelje, neretvanska mandarina, ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, ogulinski kiseli kupus) i zaštitom zemljopisnog podrijetla osam proizvoda (slavonski kulen / slavonski kulin, baranjski kulen, dalmatinski pršut, drniški pršut, krčki pršut, meso zagorskog purana, poljički soparnik).

Gospođa Sinković naglasila je kako zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla imaju jednaku vrijednost, iako se to tako ne percipira u javnosti.

Budući da Republika Hrvatska ima velike potencijal za zaštitu svojih proizvoda, cilj radionice je bio da se predstavnicima LAG-ova pruži prva informacija o postupku zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Od LAG-ova se očekuje da na svom području pokrenu raspravu o mogućnostima zaštite prepoznatljivih lokalnih proizvoda, budući da će moći koristiti Mjeru 3. – Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu u lokalnoj razvojnoj strategiji. Uprava kvalitete hrane i fitosanitarnih politika Ministarstva poljoprivrede pružit će LAG-ovima svu potrebnu pomoć za provedbu Mjere 3. – Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu jer provedba te mjere ima veliki značaj za razvoj ruralnih područja, budući da je vezana uz Mjeru 9. – Uspostavljanje skupina i organizacija proizvođača i Mjeru 16. – Suradnja i uspostavljanje kratkih lanaca prodaje.

Rasprava poslije predavanja
Nakon predavanja, LAG-ovi su ukratko predstavili proizvode sa svog područja koji bi, po njihovom mišljenju, trebali biti zaštićeni oznakama izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta. Predstavnici LAG Baranja su istaknuli da bi, pored baranjskog kulena, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla treba obuhvatiti baranjsku papriku, med, jelena te specifične vrste povrća i voća, a oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta – fiš-paprikaš.

Predstavnici Ministarstva poljoprivrede istaknuli su kako bi u postupku zaštite proizvoda s područja Baranje svakako trebali surađivati s predstavnicima Republike Mađarske. Savjetovali su da se podnose zajedničke zahtjevi za određene proizvode, kako bi se izbjegli bilo kakvi nesporazumi i mogući prigovori mađarske strane jer oni poskupljuju i usporavaju postupak zaštite. Problem kod zaštite proizvoda je u tome što, u slučaju da dođe do nesporazuma između podnositelja zahtjeva, nitko više ne može koristiti taj naziv za označavanje svog proizvoda jer je certifikat trajan i nije prenosiv, a specifikacija proizvoda ne može se kasnije modificirati.

LAG-ovima koji pokažu zanimanje za zaštitu lokalnih proizvoda Ministarstvo poljoprivrede održat će potrebne radionice na njihovom području kako bi se što veći broj proizvođača upoznao s postupkom zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Postupak zaštite domaćeg proizvoda jeste dugotrajan i skup, ali su koristi za proizvođače i širu zajednicu višestruke.

U sadržajnoj diskusiji koja se razvila nakon predavanja sudjelovali su predstavnici LAG-ova Šumanovci (Gunja), Adrion (Makarska), Vallis Colapis (Ozalj), Škoji (Hvar) i Baranja.