(Fotoalbum se može vidjeti 
Cilj te manifestacije je da se na jednom mjestu predstave tradicionalna baranjska jela i kolači, da se istaknu vještine vrijednih Kačvolkuša (kako se lokalno nazivaju Jagodnjačanke) te da se posjetiocima pruži prilika da svih svojim čulima osjete mirise i okuse bogate baranjske gastronomije.
A zašto se to događanje zove "Baranjska už'na"? U starom baranjskom "divanu" ručak se naziva – "už'na", a doručak je – "ručak". To znači kad bi vas neka stara Kačvolkuša pozvala na ručak, zapravo bi vas zvala na doručak, a ako bi vas htjela pozvati na ručak, onda bi vas zvala na "už'nu". A zašto riječ "užina" pišemo s apostrofom? Pa zato što su stari Baranjci bili, a mnogi su to još i danas, vrlo ekonomični u govoru pa ne izgovaraju poneke glasove. Zato je (bilo) uobičajeno govoriti npr. "džiger'ca", "kisel'ca", "kobas'ca", "krvav'ca","čo'j'k", "golup'ći", "kor'to"...
Da je i ove godine na "Baranjskoj už'ni" bilo nezaboravno, potvrđuje nam Monoštorka Ljupka Kresićeva iz OPG-a Stanković starim baranjskim "divanom":
- Preko 40 vrsta jela i još više kolača. Nema čega nije bilo, a sve na svjeckom nivou. Sve s ljubavlju pripremito, dah prošli' vremena uz sjećanje na djetinjstvo. Ja_b' te "sretne i spretne" odvela u neki hotel u Osijek il' Zagreb, il' čak u Peštu i Beč, da svijet vidi šta_j' bila običajna hrana o svecu il' nedelj' il' u svaki dan. Taki mirisa i okusa nema ni u zagrebačkoj Esplanad'! Bilo_j' jako, jako lijepo, prelijepo. Kačvolske žene_s' zasluž'le vel'ki članak u nov'nama.
- A od gostiju, ko_j' gođ' nešt' uzo u tanjir, ništ' nije u tanjir' ostavjo, sve_j' pojeo, pa onda jovo-nanovo. Od kolača gosti nis' znal' šta_b' izabral', al' je bačka pita prva nestala, pa onda šape, čupavci, kuglof', salenjac', debele pite... Zato vam kažem: ko_j' došo u Kačvol', taj je profitiro. A ko nije, nek čeka dogod'ne – osmu "Baranjsku už'nu".
