Tribina je obuhvatila tri bloka: volontiranje u zajednici, timski rad i moguća mjesta volontiranja. Na samom početku čuli su se i lijepi citati iz poznatih pera (Ivo Andrić: "Život nam vraća samo ono što dajemo drugima") i umova (T. Roosevelt: "Učini što možeš, onime što imaš, ondje gdje jesi"; Platon: "Nismo rođeni samo za sebe"), što je prisutne potaklo na razmišljanje o suštini volonterstva.

Nakon što je Branislav Vorkapić predočio razne motive koji ljude pokreću na volonterski rad te prava i obaveze volontera kada prihvate rad u nekoj organizaciji, osvrnuo se i na saznanja o volonterizmu iz prakse: volontiranje je općenito pozitivna stvar u zajednici; institucije su otvorene za volontiranje, ali je nedovoljna informiranost društva o tome; vrednovanje volonterskog rada je slabo; postoji potreba za većim angažiranjem volontera u javnim institucijama, kao i za informiranjem zaposlenika javnih institucija…

Također je konstatirano da rad volontera u javnim ustanovama treba sustavno regulirati, kao što stoji i činjenica da najkvalitetniji volonteri izlaze iz udruga. Treba još napomenuti da u Hrvatskoj postoje Zakon o volontiranju i Etički kodeks volontera, a ustanovljene su i godišnje nagrade za volontere kao vid javnog i društvenog priznanja.

Lejla Šehić-Relić posebno je istakla da će se i kod nas uskoro početi s izdavanjem potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje te da će, kao što je to slučaj u drugim zemljama, i našim poslodavcima sve više biti važna posvećenost tražioca posla, spremnost na timski rad i zainteresiranost za opće dobro.

Kroz diskusiju su spomenuta mjesta gdje se sve može volontirati i zaključeno da je razvijanje volonterstva veoma važno jer je ono zapravo osnova društvenih odnosa, a u ovakvoj društveno-ekonomskoj krizi kakva vlada u Hrvatskoj to nije zanemarivo.