30. 11. 2016.

Međunarodna konferencija "Zadruge – proizvođačke organizacije"

Kliknite na sliku da biste je vidjeli u većem formatuKliknite na sliku da biste je vidjeli u većem formatuKliknite na sliku da biste je vidjeli u većem formatu

Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo organizirao je 29. i 30. studenog 2016. godine u Hotelu Osijek Međunarodnu konferenciju "Zadruge – proizvođačke organizacije". Na početku konferencije sudionike je pozdravila Ilda Stanojević, direktorica Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, istaknuvši kako je očekivala dolazak predstavnika poljoprivrednih zadruga i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a došli su predstavnici poduzetničkih centara i LAG-ova, što je osobito veseli jer su to potencijalni partneri u provedbi zahtjevnog posla koji je postavljen pred RH vezano uz pokretanje rada proizvođačkih organizacija (u daljnjem tekstu PO) i proizvođačkih grupa (u daljnjem tekstu PG).

Pozdravni govori
Prisutne je pozdravio i Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, koji je istaknuo kako udruživanje poljoprivrednika ide teško, da je dio zadruga uspio preživjeti, a sada se pokreću nove inicijative za pokretanje PO. Očito je i EU shvatila kako nema opstanka poljoprivrednih proizvođača bez udruživanja.

U svom obraćanju Željko Kraljičak, zamjenik župana Osječko-baranjske županije, naglasio je kako je ključno pitanje za lokalne poljoprivrednike pitanje tržišta i kako organizirati prodaju poljoprivrednih proizvoda. Istaknuo je primjer Poljske, koja je u trenutku kad su uvedene sankcije Rusiji istog trenutka reagirala jer je imala podatke o svakom proizvedenom kilogramu jabuka i izvršila snažan pritisak na EU da se proizvođačima jabuka dodijeli potpora s obzirom na nove okolnosti i narušavanje tržišnog režima. Ono što je bitno u poljoprivrednoj proizvodnji, osobito za Osječko-baranjsku županiju, povezanost je poljoprivrede i turističkog sektora s naglaskom na kontinentalni turizam i na mogućnost prodaje vlastitih proizvoda kroz pružanje turističkih usluga.

Konferenciju je otvorio Davor Hruška, pomoćnik ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova, koji je u uvodnom obraćanju naglasio projekt Slavonija za koji se osobito zalaže MRRFEU.

Što su PO i PG?
Nakon uvodnih riječi uslijedila je prezentacija Andreje Martonja Hitrec iz Ministarstva poljoprivrede, koja je predstavila zakonodavni okvir za pokretanje rada proizvođačkih organizacija u RH. U RH trenutno je pokrenut rad šest priznatih PO, od kojih su tri u sektoru voća i povrća i tri u sektoru mlijeka. EK je 1996. godine kroz reformu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) pokrenula mogućnost da PO postanu temeljni model organiziranja u sektoru voća i povrća. Tek od 01.01.2014. godine u EU je postalo moguće osnivanje PO u svim drugim sektorima poljoprivredne proizvodnje. Istaknula je da za EK nije bitan pravni oblik PO, nego je naglasak na udruživanju poljoprivrednih proizvođača. PO su u RH novost s obzirom da se tek 2010. godine o tome počelo govoriti i tada je prvi puta u zakonu uopće spomenuta mogućnost pokretanja rada proizvođačkih grupa (PG) i proizvođačkih organizacija (PO).

Koje su prednosti pokretanja rada PO?

  • 1. planiranje proizvodnje;
  • 2. koncentracija ponude;
  • 3. smanjenje troškova proizvodnje;
  • 4. stabiliziranje cijena;
  • 5. olakšanje pristupa tržištu za poljoprivredne proizvođače.

Temeljni su ciljevi i zadaće rada svake PO, bez obzira u kojem sektoru ona djeluje:

  • 1. prikupljanje sredstava i financiranje iz Europskog poljoprivrednog garancijskog fonda (EAGF) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD);
  • 2. upravljanje ponudom na tržištu;
  • 3. upravljanje kriznim situacijama.

Prema provedenim istraživanja, Ministarstvo poljoprivrede došlo je do spoznaje kako je zadruga ipak najprihvatljiviji oblik za PO. Na rad PO odnose se sljedeće uredbe EK (EU):

  • 1. Uredba 1305/2013, koja se odnosi na Program ruralnog razvoja;
  • 2. Uredba 702/2014, kojom se uređuju u članku 19. potpore za PO;
  • 3. Uredba 1308/2013, kojom se uređuje potpora samo za sektor voća i povrća i koja će za RH biti primjenjiva tek u jesen 2017. godine, kada RH izradi nacionalnu strategiju za sektor voća i povrća te za druge sektore u kojima će se moći osnivati PO.

Za pokretanje rada PO bitno je ispuniti sljedeće uvjete:

  • 1. organizirati se i odrediti pravni oblik djelovanja;
  • 2. odrediti najmanje jedan od ciljeva ponuđenih u Pravilniku o priznavanju i potporama za početak rada proizvođačkih organizacija (NN 85/2015);
  • 3. usvojiti statut PO, odnosno interna pravila ponašanja u PO, jer prema standardima EU-zakonodavstva poljoprivredni proizvođač koji postane član PO treba najmanje 80% svoje proizvodnje prodavati preko PO, a preostalih 20% može prodavati na kućnom pragu ili preko drugih PO; to treba jasno urediti Statutom;
  • 4. imati i usvojiti poslovni plan, koji treba verificirati Ministarstvo poljoprivrede RH;
  • 5. dobiti status priznate PO u RH od strane Ministarstva poljoprivrede, odnosno dobiti licencu i na taj način biti podvrgnute kontroli poslovanja.

U EU najviše sredstava potpore koristi sektor voća i povrća, preko 900 milijuna € godišnje. Podaci govore da 70% financijske pomoći EU koriste najveće PO, koje ostvaruju godišnji promet veći od 20 milijuna €, premda one čine samo 18 % ukupnog broja registriranih PO u EU.

Latvijska iskustva
Nakon toga prisutnima se obratila Edite Strazdina iz Latvije, koja je održala predavanje pod naslovom "Izazovi proizvođača 2015. – izaći iz posla ili nastaviti preživljavati". Gospođa Strazdina je istaknula kako je prva PO u Latviji osnovana 2006. godine, kad se udružilo pet latvijskih poljoprivrednih proizvođača na inicijativu njihovog velikog trgovačkog lanca RIMI, koji je želio u svojim marketima prodavati lokalne proizvode, a koji nije želio pregovarati pojedinačno sa svakim od poljoprivrednih proizvođača, nego je tražio partnera koji će ih sve predstavljati. Zbog toga je osnovana zadruga, koja je okupila prvo pet proizvođača povrća jer je u Latviji zakonski minimum za osnivanje zadruge pet članova.

Iz te inicijative nastalo je latvijsko udruženje poljoprivrednih zadruga, koje danas okuplja 13 zadruga za voće i povrće, ali nisu sve učlanjene u PO. U Latviji je samo 50% proizvođača učlanjeno u zadruge. Većina zadruga u Latviji proizvodi povrće (najviše krastavce, grašak i rajčice). Za PO je najvažnije da budu poluga za zajedničku veleprodaju, a to znači da trebaju zajednički planirati proizvodnju, planirati zajedničke investicije i zajedničku prodaju. Tko ne želi surađivati i biti solidaran s drugim članovima, taj nije za zadrugu i treba ga odmah isključiti. Na početku je bilo otpora jer ljudi nisu htjeli međusobno surađivati. Zbog toga je najteže bilo objasniti ljudima da svrha udruživanja u zadruge nije kako ćemo uzeti EU-potpore i koliko ćemo dobiti novca iz EU, nego je najvažnije usvojiti nova znanja i vještine koji vrijede na zajedničkom EU-tržištu.

Sada se puno govori o TTIP-sporazumu. Postavlja se pitanje je li to novo tržište ili nova konkurencija latvijskim i ostalim europskim poljoprivrednim proizvođačima. Potpisom TTIP-sporazuma na EU-tržište stići će i GMO-proizvodi. Prema postojećem zakonodavstvu, u Latviji se ne smiju proizvoditi GMO-proizvodi, ali se mogu prodavati. To su one informacije koje trebaju usvojiti proizvođači organizirani u PO kada razmišljaju o svojoj budućnosti. Poljoprivredni proizvođači u Latviji imaju izbor da se povuku iz PO i pokušaju nastupiti na tržištu sami, što je vrlo rizično i neizvjesno, ili ostati organizirani u PO i nastojati preživjeti na tržištu.

Provedeno istraživanje pokazalo je da će u idućem razdoblju u Latviji PO imati sljedeće potrebe:

  • 1. uravnotežiti proizvodnju na razini planiranja;
  • 2. suočiti se i prilagoditi sve većoj konkurenciji jer svi žele što niže cijene;
  • 3. poboljšati odnose između proizvođača i maloprodajnih lanaca;
  • 4. izgraditi jedinstveni jezik sporazumijevanja između proizvođača, potrošača (kupaca) i posrednika (prodavača – trgovaca);
  • 5. brendirati lokalni latvijski proizvod jer je trenutno samo 25% latvijskih proizvoda prepoznatljivo na tržištu;
  • 6. raditi na usvajanju novih znanja poljoprivrednih proizvođača vezanih uz EU-standarde zaštite okoliša, koji su vrlo složeni i postaju ustvari ključni element tržišnog pozicioniranja jer njemački ili austrijski proizvođač može lako prodavati svoje proizvode na latvijskom tržištu, ali latvijski proizvođač radi zajedničke regulative EU i nacionalne regulative teško može dospjeti na tržište Njemačke ili Austrije;
  • 7. provoditi mjere i programe zaštite okoliša vezane uz navodnjavanje, obnovljive izvora energije, bioenergiju, zeleni okoliš, za što su potrebna velika sredstva i moguće ih je realizirati jedino korištenjem sredstava iz EU-fondova.

Austrijska iskustva
Wolfgang Braunstein održao je predavanje pod naslovom "Proizvođačke organizacije u Austriji". Tom prigodom govorio je o GFA Consulting Group-u iz Austrije, u kojem radi on, njegova supruga i njihov sin. U Austriji trenutno postoji 11 PO, od čega su šest organizirane kao zadruge, a pet kao društva s ograničenom odgovornošću.

GFA Consulting Group radi puno projekata za potrebe malih poljoprivrednih proizvođača, kojima pruža i savjetodavne usluge. Do sada je ta "grupa" radila različite projekte vezane uz poljoprivrednu proizvodnju u oko 130 zemalja. Tijekom 2015. godine ostvarila je promet od 108 milijuna eura. Grupa je trenutno najviše fokusirana na sektor voća i povrća u Austriji.

Tijekom 2013. godine EK je u Austriji provela reviziju vezanu uz pokazatelje rezultata proizvodnih organizacija pa su se pokazale određene manjkavosti cijelog sustava. Revizori EU imaju vrlo stroga tumačenja, tako da će i Austrija morati vratiti jedan dio sredstava EK. Revizori su jednostavno procijenili kako pojedine aktivnosti koje su bile u skladu s nacionalnim propisima Austrije nisu prihvatljive EK i traže da se vrate sredstva potpore. To je vrlo neugodno iskustvo, osobito za rukovoditelje zadruga.

Austrija ima jedinstveni centralizirani sustav plaćanja potpora u poljoprivredi, za razliku od Njemačke gdje svaka pokrajina (savezna država) ima svoju agenciju za plaćanje potpora u poljoprivredi i svoj program ruralnog razvoja. Potrebno je istaći da je u Austriji 60-65% poljoprivredne proizvodnje organizirano kroz PO, dok je prosjek na razini EU 45-47% proizvodnje. Sam sustav potpora proizvodnim organizacijama u Austriji odvija se kroz dva programa. Prvi program čine potpore PO iz nacionalnog proračuna, a drugi stup je Program ruralnog razvoja.

Kroz program potpore iz nacionalnog proračuna financiraju se velike PO, dok se kroz Program ruralnog razvoja financiraju manje proizvodne grupe s obzirom na ograničena sredstva potpore koja određuje EU svojim uredbama. Generalno pravilo kod financiranja EU-sredstvima je da nema dvostrukog financiranja i zato se Austrija odlučila velikim PO pružati potporu iz nacionalnog proračuna. Istraživanja i iskustva su pokazala kako u Austriji samo PO vezane uz sektor voća i povrća te sektor gljiva mogu ispuniti i realizirati svoje planove.

Korištenje potpore u Austriji za PO mora biti namjensko, tako da se primljena potpora mora koristiti na sljedeći način:

  • 1. poboljšanje kvalitete proizvoda – minimalno 30% primljene potpore (sustavi za navodnjavanja, zaštita od tuče, inovativnost proizvodnje, istraživanje i razvoj i drugo);
  • 2. mjere zaštite okoliša – minimalno 10 % potpore;
  • 3. planiranje proizvodnje – sva preostala sredstva.

Stav austrijske države je da zadruge, odnosno sredstva potpore koje dobivaju PO, prije svega trebaju biti usmjerena na razvijanje poljoprivrednih proizvođača.

Gospodin Braunstein je naveo primjer Portugala, koji ima 10, dok Austrija ima 8,2 milijuna stanovnika. U Portugalu postoji 70 registriranih PO, a u Austrija samo 11 i razmišlja se o podizanju minimalnog prometa kako bi se smanjio broj PO i još više povećala koncentracija ponude jer iskustvo pokazuje da se velikim brojem PO razvodnjava sama početna ideja.

Problemi kod osnivanja zadruga
Osnivanje zadruga povezano je u svim zemljama s istim problemima i pitanjima koja postavlja proizvođač:

  • 1. moram li se baš udružiti?
  • 2. moram li prodati baš svih 80 % svoje proizvodnje preko zadruge?
  • 3. vi ste skupi i zašto da vam ja plaćam?
  • 4. mogu li dobiti u zadruzi veću cijenu?

Ukoliko zadruga ne bude dobro organizirana i fleksibilna u svom radu, naići će ubrzo na probleme. Kod udruživanja u zadrugu najvažnije je riješiti osnovnu dilemu svakog od proizvođača koji želi ući u organizaciju, a to je odnos između individualizma i solidarnosti. Onaj tko nema motivaciju da bude solidaran s ostalim članovima zadruge, ne treba uopće ulaziti u zadrugu. Tko svjesno ulazi u zadrugu, treba pred sebe uvijek postavljati pitanje: što ja mogu učiniti za zadrugu da bi ona bila bolja za mene.

Za zadrugu je bitno da se njezin rad temelji na četiri ključne točke:

  • 1. unutarnji mir i stabilnost zadruge – proizvođača;
  • 2. briga za proizvođača i njegov razvoj;
  • 3. fleksibilnost odlučivanja;
  • 4. brzina djelovanja i odlučivanja.

Zadruga je dobra na tržištu onoliko koliko su dobri članovi zadruge i zato treba stalno raditi na razvoju svojih članova.

Primjer "zlatnog delišesa"
Ono što trebaju raditi menadžeri zadruga jest stalno pokretati nove pilot-projekte jer su oni važni s obzirom da zadruga treba imati što širu podršku. Gospodin Braunstein naveo je i primjer s jabukama "zlatni delišes", koja je najrasprostranjenija sorta u Austriji te u Južnom Tirolu u Italiji, kao i u RH. Danas austrijski proizvođači jabuka napuštaju proizvodnju "zlatnog delišesa" te kroz programe restrukturiranje voćnjaka, u suradnji s istraživačkim institucijama, traže nove, inovativne sorte jabuka kako bi se na tržištu pojavili s inovativnim proizvodom i prvi ga ponudili kupcu.

Potrebno je biti svjestan da hrvatski proizvođač jabuka može biti član PO u Austriji, ali ako PO iz Austrije dođe u RH, tada će kupci tražiti regionalni, a ne lokalni proizvod i to je opasnost za lokalne proizvođače i pritisak konkurencije na domaću poljoprivrednu proizvodnju, koja se povećava svakim danom na EU-tržištu. Upravo će regionalnost biti jedan od problema u budućnosti jer će veliki maloprodajni lanci sve teže pronalaziti kupce za lokalne proizvode i neće htjeti pregovarati s velikim brojem dobavljača, nego će tražiti koncentriranu ponudu među PO i ukoliko je ne nađu na lokalnom tržištu, tražit će je na regionalnom ili globalnom tržištu.

Modeli udruživanja u drugim zemljama
Gospođa Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe održala je prezentaciju o modelima udruživanja u Poljskoj, Mađarskoj i Španjolskoj. Odmah na početku naglasila je kako na razini EU postoji 80 krovnih zadruga, a to su najčešće marketinške zadruge.

* U Poljskoj

Poljska je s pokretanjem zadruga kao PO krenula 2009. godine, pri čemu je bilo velikih otpora, a najviše zadruga je bilo u sektoru voća i povrća. Poslovi PO su:

  • a) skladištenje proizvoda;
  • b) sortiranje proizvoda;
  • c) pakiranje proizvoda;
  • d) prerada proizvoda;
  • e) prodaja proizvoda;
  • f) eksploatacija poljoprivrednih površina.

Značajnu ulogu u pokretanju rada PO u Poljskoj imala je Savjetodavna služba, koja je zadrugarima objašnjavala koja su tri načela rada PO:

  • 1. prilagođavanje standardima kvalitete proizvoda;
  • 2. zajedničko planiranje proizvodnje te prodaje i prerade robe;
  • 3. zajedničko ulaganje u skladišne i preradbene kapacitete (hladnjače, mehanizaciju, opremu).

U Poljskoj u PO-ima vrijedi pravilo: 1 ha proizvodnje = 1 glas u odlučivanju. Zadaća proizvođača je samo da proizvodi, a o svemu ostalom brine PO, odnosno zadruga. U Poljskoj postoji registrirano 196 PO i PG, koje okupljaju 7.243 proizvođača od ukupno 116.000 registriranih proizvođača (6,2%). Prosječno pojedina PO ima oko 20 proizvođača. U odnosu na 2014. godinu, broj PO je 2015. godine smanjen jer su neke PO propale, a neke su se udružile. Trenutno se najviše radi na brendiranju lokalnih proizvoda, kao što su poljska mahuna, poljska rajčica i poljska paprika.

* U Mađarskoj

Pokretanje zadruga u Mađarskoj počelo je 2000. godine, odnosno prije ulaska u EU. Trenutno postoji 207 zadruga s prosječno 91 članom, od čega je 35 PG i 45 PO, koji okupljaju 18.927 proizvođača, a članovi su obvezni 75% svoje proizvodnje prodavati preko PG i PO. Najveći broj PO i PG vezan je uz sektor voća i povrća.

PO imaju zadaću voditi brigu o svojim članovima i ulagati sredstva potpore u zajednička ulaganja, kao što su oprema za sortiranje i pakiranje, objekti za skladištenje i ULO-hladnjače te u nabavku mehanizacije.

* U Španjolskoj

U Španjolskoj PO postoje samo u sektoru voća i povrća te u sektoru proizvođača mlijeka. Za Španjolsku je specifično da nemaju PG, nego samo PO, a najznačajnija PO je "Extramadura".

PO kao poduzetnički pothvat
Gospođa Đurđica Žutinić s Agronomskog fakulteta iz Zagreba u svojoj je prezentaciji pod naslovom "Važnost poslovnog povezivanja i umrežavanja" pokazala da je za PO najvažnije da se ponaša kao poduzetnički pothvat. Biti poduzetnik u poljoprivredi jako je teško, ali više nema izbora jer je poljoprivrednik trenutno pred dilemom da se upusti u poduzetništvo preuzimanjem rizika ili da se potpuno povuče iz poljoprivredne proizvodnje. Predloženo je da se umjesto riječi "udruživanje" koristi termin "poslovno povezivanje" jer on bolje odgovara prirodi odnosa, pri čemu se naglašava upravo poduzetništvo.

Prva panel-diskusija
Nakon prezentacija održana je panel-diskusija u kojoj su sudjelovali Ilda Stanojević, Andreja Martonja Hitrec, Edite Strazdina, Wolfgang Braunstein, Višnja Šimunović, Đurđica Žutinić, Miroslav Kovač, upravitelj PZ UPOCentar "Simentalac" iz Kutjeva, i Robert Hadžić iz "Optimus savjetovanja" (Zagreb).

Ilda Stanojević je u svojoj diskusiji naglasila da je istina da udruživanje ide sporo i da ljudi nemaju povjerenja, ali smatra da je ključna stvar u tome hoće li se proizvođači udružiti ili ne odgovor na pitanje vide li oni u tome svoj interes i mogućnost za zaradu. Ukoliko se to ne vidi, nikakvih udruživanja i povezivanja neće biti. Problem je u tome što hrvatski zakoni diskriminiraju zadrugu kao poslovni oblik jer ne razumiju da zadruga i njezini članovi nisu dva pravna subjekta, nego jedan. Zadruga bez svojih članova ne znači ništa. Ako je zadruga za člana skuplja nego da posluje sam, od udruživanja neće biti ništa.

Wolfgang Braunstein je naglasio kako kod osnivanja zadruga postoje dvije opcije. Prva je da postoje PO koje žele da razgovaraju samo s jednim suradnikom i on treba biti predstavnik svih proizvođača, a druga opcija je da PO traži ključne ljude u nekoj regiji i potrebno je te ljude umrežiti kako bi stvar funkcionirala. Bolji način je ukoliko proizvodna jedinica traži da partner bude samo jedan dobavljač jer se tako jače koncentrira ponuda.

Na pitanje je li Latvija imala nekakve posebne uvjete kada je u pitanju rad PO u odnosu na standarde EU, gospođa Strazdina je odgovorila da su u pregovorima uspjeli isposlovati neke posebnosti i to bi trebala raditi svaka zemlja članica EU kroz vlastito nacionalno zakonodavstvo. Istaknut je program "Zelena žlica" u Latviji kojim se favoriziraju domaći, lokalni proizvodi. Ono što je bitno postići kroz sustav potpora jest da potpore trebaju rezultirati većom domaćom proizvodnjom jer u suprotnom neće se ostvariti zacrtani rezultati iz operativnih programa i strategija.

Gospodin Braunstein je istaknuo kako u Austriji postoji velika potražnja za ekološkim proizvodima i da su cijene tih proizvoda u Austriji veće nego u Njemačkoj. U Austriji morate biti veliki proizvođač da možete izvoziti jer imate obvezu da prvo nudite svoje proizvode na austrijskom tržištu. Pored toga, u Austriji trgovački lanci informiraju proizvođače o novostima na tržištu, jer moramo biti svjesni da je tržište ključni element poslovanja PO. I zato, kada se bira između tržišta i solidarnosti, ipak tržište dobiva zadnju riječ, a potpora služi tome da se zadovolje elementi solidarnosti.

Na pitanje kako to da su PO najpogodnije za sektor voća i povrća, gospodin Braunstein je odgovorio da trebamo biti svjesni da taj sektor ima najveći višak proizvoda na tržištu i da su zato tu mogući najveći poremećaji. Austrija se zbog toga i odlučila na potpore u tom sektoru iz nacionalnog proračuna, dok su ostali sektori tako dobro organizirani da se mogu zadovoljiti i manjim potporama iz Programa ruralnog razvoja.

Na upit je li bilo pokušaja da se neko od jačih proizvođača izvuče iz proizvodne organizacije, gospodin Braunstein je rekao kako je bilo takvih pokušaja, ali to su proizvođači brzo prepoznali kao nuđenje slatkiša, a svi znamo da su slatkiši štetni za zdravlje. Istina, bilo je pokušaja da veliki trgovci ponude velikim proizvođačima unutar proizvodne organizacije ugovor kao posebnom dobavljaču s višim cijenama za izlazak iz PO. Proizvođači su brzo prepoznali kako je cilj bio razbijanje proizvodne organizacije i njezino slabljenje na tržištu. To je moglo u kratkom roku donijeti korist velikim proizvođačima, ali na dugi rok bi i oni izgubili jer čim bi se razbila proizvodna organizacija, maloprodajni lanac bi sigurno skinuo povlaštenu cijenu i tom dobavljaču. Moramo biti svjesni da u svemu, pa i kod proizvodnih organizacija, ključnu ulogu ima tržište i to se ne smije zaboraviti.

S aspekta Zakona o zadrugama
Na početku drugog dana konferencije Vedrana Stecca ispred Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo održala je prezentaciju pod naslovom "Proizvođačke organizacije s aspekta Zakona o zadrugama". Odmah na početku naglasila je da se proizvođačka organizacija treba shvatiti kao priznanje, odnosno licenca, kojom je pravna osoba ispunila uvjete za početak rada. Ključno je u svemu da inicijativa za pokretanje rada proizvođačke organizacije dolazi od samih proizvođača, pri čemu se, naravno, trebaju ispuniti minimalni uvjeti u pogledu broja članova i tražene količinske realizacije. Statut predstavlja pravila ponašanja u zadruzi, a ključni pojam je demokratičnost, koja se može osigurati po principu jedan član = jedan glas. U statutu trebaju biti definirana pravila vezana uz izvještavanje zadrugara o proizvodnji članova, o potporama vezanim uz proizvodnju, o prodaji i efikasnosti zadruge i zadrugara. Potrebno je u statutu odrediti i kazne za kršenje statutarnih obveza te da zadruga bude otvorena za nove članove.

Iskustva iz Južnog Tirola u Italiji
Nakon toga je Robert Hadžić iz "Optimus savjetovanje d.o.o." održao prezentaciju o zadrugama u Južnom Tirolu u Italiji. To je autonomna oblast u Italiji, koja ima vlastiti Program ruralnog razvoja. Gotovo sve obradive površine u Južnom Tirolu u vlasništvu su zadrugara. Glavne tri djelatnosti u Južnom Tirolu su voćarstvo, vinogradarstvo i brdsko-planinska poljoprivredna proizvodnja (govedarstvo i ovčarstvo). Površina područja je 7.400 km², na kojem živi 447.000 stanovnika, odnosno u prosjeku 60 stanovnika/km², koji obrađuju 23.300 ha poljoprivrednog zemljišta, od čega je pod jabukama 18.000 ha i proizvedu oko milijun tona jabuka, odnosno u prosjeku 55.000 kg/ha, te 5.300 ha pod vinogradima. Na višem, zapadnom području regije ljudi se uglavnom bave proizvodnjom mlijeka. Godišnje se proizvede 390 milijuna litara mlijeka. Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva u Južnom Tirolu je 5,8 ha.

* Jabuke

U regiji Južnog Tirola djeluju dvije velike proizvođačke organizacije: VOG i VIP. VOG je najveća proizvođačka organizacija u Južnom Tirolu, okuplja 33 zadruge s 5.200 proizvođača jabuka, koji u vlasništvu drže 10.600 ha i godišnje proizvedu 550.000 tona jabuka. VIP okuplja sedam zadruga s 1.700 proizvođača, koji proizvode 300.000 tona jabuka godišnje.

VOG je osnovan 1945. godine i okupljao je proizvođače jabuka, a 1961. godine izgrađena je prva zajednička hladnjača. Tijekom 1967. godine, od 36 zadrugara u sastavu VOG-a, 31 zadrugar je financirao izgradnju tvornice za preradu jabuka, u kojoj se proizvode marmelada, džemovi i drugi proizvodi od jabuka. Prekretnica u radu VOG-a dogodila se 1968. godine kada je priznat kao proizvođačka organizacija. Iste godine u Europi je došlo do hiperprodukcije proizvodnje jabuka i zalaganjem VOG-a svi proizvođači jabuka dobili su potporu kroz kompenzaciju za niže cijene jabuka na tržištu. Strategija VOG-a je stalna inovativnost na tržištu, a trenutno najviše rade na brendiranju regije Južni Tirol.

Tijekom 1990. godine 10 zadruga iz područja Val Venosta u Južnom Tirolu odlučilo je izići iz sastava VOG-a i osnovati novu proizvođačku skupinu VIP s namjerom da brendira svoju sortu jabuka, za koju su držali da je zbog klimatskih razlika kvalitetnija od jabuka ostalih proizvođača. Prva zajednička investicija proizvođačke organizacije VIP bila je izgradnja hladnjače za jabuke.

Ono što je značajno za obje proizvođačke skupine jest proces spajanja zadruga, tako da svaka zadruga danas isporučuje minimalno 40.000 tona jabuka godišnje, a rade i na zajedničkim projektima kako bi stabilizirali proizvodnju kroz obvezno navodnjavanje višegodišnjih nasada i obvezno postavljanje zaštite od tuče kako bi se minimizirao rizik proizvodnje.

* Mlijeko

Kad se govori o brdsko-planinskoj poljoprivrednoj proizvodnji, proizvođači su organizirani oko mljekarske zadruge "Mila". Zadruga je 1974. godine pokrenula gradnju mljekare u Bolzanu, a 1977. godine izgrađena je tvornica za preradu mlijeka, u kojoj se proizvode jogurt, maslac, zrnasti sir i drugi mliječni proizvodi pod zajedničkom markom "Mila - Mascarpone".

Mila okuplja 2.700 farmera, koji proizvode 200 milijuna litara mlijeka godišnje, s prosjekom 12 muznih krava po poljoprivrednom gospodarstvu. Kroz mljekaru i tvornicu mliječnih proizvoda ostvaruje se prihod od 200 milijuna eura godišnje, odnosno prihod iznosi 1,00 €/litri mlijeka. U mljekari i tvornici rade 384 osobe, a proizvođačima se profit iz tvornice i mljekare obračunava i isplaćuje kroz mlijeko, tako da je prosječna cijena mlijeka povećana na 0,52 €/litri.

UPOCentar iz Kutjeva
Praktičan primjer iz poslovanja priznate proizvođačke organizacije predstavio je Miroslav Kovač, upravitelj Poljoprivredne zadruge Uzgojno-poslovno-obrazovni centar (UPOCentar) "Simentalac" iz Kutjeva. On je prisutne upoznao s postupkom koji je prošla ta proizvođačka organizacija od svojih početaka do danas i upozorio na sve teškoće s kojima se proizvođačke organizacije susreću i s kojima će se vjerojatno susretati u budućnosti.

Po mišljenju gospodina Kovača, jako malo zadruga dobit će potporu iz Mjere 9. iz Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020. godine iz jednostavnog razloga što nemaju dovoljnu količinu proizvodnje da mogu udovoljiti minimalnim uvjetima. Krajnji cilj UPOCentra "Simentalac" je da novac ostane u lokalnoj sredini, a on želi izgraditi zajedničku mljekaru, čija je predračunska vrijednost oko 2 milijuna kuna. Međutim, nitko ne želi kreditirati izgradnju mljekare, bez obzira na sve prednosti koje bi se ostvarile s obzirom na uzgoj muznih krava, poboljšanu i povećanu proizvodnju mlijeka, preradu mlijeka i stvaranje proizvoda s dodanom vrijednošću i zajedničku distribuciju proizvoda.

Druga panel-diskusija
Na kraju konferencije održana je panel-diskusija o poticajnim okvirima za unapređenje zadrugarstva, u kojoj su sudjelovali Ilda Stanojević, Vedrana Stecca, Miroslav Kovač, Stjepan Zorić i Robert Hadžić.

Napisao: Stanko Dabić

Pročitano 724 puta

Broj posjetitelja

Danas38
Jučer291
Ovaj tjedan1699
Ovaj mjesec8687
Ukupno247207

Trenutno

8
Online

Dnevnik Osječka televizija 10.04.2018

Dnevnik 20180410Dnevnik 20180410

LAG Baranja brosuraLAG Baranja brosura

Leader pristup logo

Image4

Image4

LAG Baranja - StrategijaLAG Baranja - Strategija

hrp banner


www.mps.hr

www.hmrr.hr

www.apprrr.hr

duplo

Dragi posjetitelji naše web stranice,

Želimo vas informirati da na internet portalu www.dravaportal.eu, možete besplatno promovirati svoje proizvode, usluge, gospodarstva i poduzeća, uz punu podršku članova tima našeg LAG-a te tako unaprijediti svoje poslovanje, povećati vidljivost i poslovne performance.

Za sve informacije vezane za objavu i unos podataka na portal, tim našeg LAG-a stoji vam na raspolaganju.

Tel: 031 333-813

email: lag.baranja@gmail.com

eu

Leadar-SlovackiLeadar-Slovacki

SEDAM DANA U BARANJI Kako biti uspješan u ruralnom turizmuSEDAM DANA U BARANJI Kako biti uspješan u ruralnom turizmu

Arhiva članaka

« Svibanj 2018 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Tagovi

* Antunovac * Baranja * Baranjska planina * Baška Voda * Beli Manastir * Belišće * Bilje * Bolman * BPSelo * B P Selo * Branjin Vrh * Darda * Draž * Duboševica *EU Baranja * Europa * Gajić * Grabovac * Hrvatska * Ilok * Istra * Jagodnjak * Karanac * Kneževi Vinogradi * Kopačevo * Kozarac * Lovas * Lug * Mađarska * Mohač * Nova Gradiška * OBŽ * Osijek * Otok * Petlovac * Popovac * Rumunjska * Slavonija * Slovenija * Sombor * Srbija * Suza * Vukovar * Zagreb * Zmajevac * Čeminac * Šećerana Advent BaranjaMedija Baranjci Baranjska poduzeća Belje Biciklijade Blagdani Dokumenti Edukacije Ekologija Enigmatika Etnološki centar Europska Unija Forumi Fotoalbumi Grad Beli Manastir Građanska akcija HMRR Hrvatski ruralni parlament Izložbe Javne tribine Jesen u Baranji Kalendar Knjige Konferencije Kultura LAG Baranja LAG kod drugih LAG natječaji LAGovi LAGovi dokumenti LEADER Ljudska prava Logo Lokalna razvojna strategija Lokalna samouprava Manifestacije Međunarodna suradnja Mirovna grupa Oaza Mladi Nacionalna zaklada Nagrade Natječaji Nova godina Obrazovanje Okrugli stolovi Osječkobaranjska županija Pisma preporuke Plakati Poduzetništvo Poljoprivreda Pozivnice Predavanja Prekogranična suradnja Primjeri dobre prakse Projekti Promocije Pčelarstvo Radio Baranja Radionice Romi Ruralni razvoj Sajmovi Sastanci Savjet mladih Seminari Socijalno poduzetništvo Sport Stručni skupovi Studijska putovanja Tečaji Tradicija Treća životna dob Turizam Udruge Udruženje *Baranja Umjetnost Veći prikaz Video Vinarstvo Vinceška Volontiranje Webstranice Zakoni Zapošljavanje Članci o LAGu Čvarakfest Škole Žene